Pitanja koja najčešće postavljaju roditelji kad dođu na terapiju su:
Što je to Vojta terapija ?
Vojta terapija je terapija kod koje u točno određenim položajima (položaj na leđima, boku i potrbušni položaj), pritiscima na točno određena mjesta (ta mjesta se zovu zone podraživanja i ima ih ukupno 10 na tijelu) izazivamo aktivaciju mišića u cijelome tijelu.
Bole li pritisci?
Ne. Prilikom pravilnog izvođenja terapije dijete ne smije osjećati bol.
Zašto moje dijete plače tijekom terapije ?
Postoje razni razlozi za to. Pričamo naime o djeci ispod 2 – 3 godine. Razlozi za to su što bi djeca u tom trenu radila nešto drugo i ne žele biti zadržani u tom jednom položaju i vježbati. Kod sasvim male dojenčadi razlog je aktiviranje mišića tijekom terapije što je njima naporno. Starija djeca surađuju i ne plaču tijekom terapije.
Što se očekuje od roditelja koji su upućeni na Vojta terapiju?
Za uspješno provođenje Vojta terapije potrebna je suradnja roditelja koji postaju terapeuti svom djetetu i pomažu mu provodeći naučene vježbe kod kuće. 3 – 4 puta dnevno kod dojenčadi i manje djece, dva puta dnevno kod školske djece.
Mogu li ja kao roditelj a ne profesionalac kvalitetno naučiti provoditi Vojta terapiju ?
Da, možete. Većina roditelja uspješno provodi terapiju. Terapeuti uče roditelje ovisno o njihovim mogućnostima.
Zašto moramo vježbati 3-4 puta dnevno ?
Vojta terapija traje 5 – 30 minuta (ovisno o starosti djeteta), a dokazano se aktivnost mišića koju aktiviramo terapijom zadržava još pola sata nakon vježbanja. Znači, ukoliko vaša terapija traje 10 minuta i radite je 3 puta dnevno vaše dijete zapravo “vježba” 3 puta po 40 minuta.
Što se točno događa u tijelu kada u terapiji aktiviramo mišiće i ima li Vojta veze s akupunkturom?
Nije riječ o akupunkturi. Riječ je o aktiviranju obrazaca refleksnog pokretanja (zapravo nema veze s refleksima) već s podraživanjem (pritiscima u određenom smjeru) na ta posebna mjesta (zone) prilikom kojih se mišići aktiviraju uvijek istim ponavljajućim slijedom i to na način na koji se koriste u normalnom motoričkom razvoju.
Pojasnit ćemo vam to primjerom:
Vaše dijete ima hipotonus mišića (mišići su mu slabi, ne drži glavicu dobro i teško mu je podići noge od podloge) ili ima hipertonus mišića (jako kruto ispruža nožice i izvija se) i vi počinjete raditi tzv. prvu fazu refleksnog okretanja.
Dijete leži na leđima i vi radite pritisak (na 6-7 , 7-8 rebro kako vas je terapeut naučio) i zadržite glavicu djeteta 30 stupnjeva okrenutu prema vama. Time aktivirate trbušne mišiće, mišiće nogu te se nožice dižu od podloge u zrak savijene u kukovima, koljenima i stopalima (baš kao kod djeteta u normalnom motoričkom razvoju), a aktiviraju se i svi ostali mišići (glave, vrata, leđa, ruku). Aktiviranjem mišića tri puta dnevno omogućuje vašem djetetu da počne koristiti pravilno aktivne mišiće svakodnevno, odnosno da prestane kruto ispružati nožice ili one postanu mekše (kod hipertonusa) ili da ih počinje držati više u zraku ili da budu čvršće (kod hipotonusa).
Mogu li pogrešno aktivirati svoje dijete prilikom terapije ?
Da, to se može dogoditi. Zbog toga je važno redovito dolaziti na kontrole kod vašeg Vojta terapeuta koji će provjeriti kako provodite terapiju i treba li nešto promijeniti.
Šteti li mom djetetu što od njega tražim da radi nešto što ne želi ?
Dijete nije u položaju da može procijeniti opseg i utjecaj svog motoričkog poremećaja (problema) na svoj kasniji razvoj. Vašem djetetu je svejedno kakav je njegov tonus mišića i što ono može odnosno ne može. Ono se samo želi igrati i komunicirati s okolinom na način na koji može. Također, ne može donijeti odluku za ili protiv terapije. Dijete se u svom ponašanju orijentira na svoje roditelje. Ukoliko roditelji prihvate da je to terapija kojom pomažu djetetu i tijekom terapije ga ohrabruju dijete će lakše prihvatiti da mora vježbati.
Želim u odnosu sa svojim djetetom biti tolerantan i dati mu slobodu da se razvija. U terapiji mu moram postaviti granice, nije li to proturječno normalnom razvoju ?
Djeci trebaju granice da bi se normalno razvijala. Npr. ukoliko dijete ne želi prati kosu, okupati se ili obući, nitko ga neće ostaviti prljavim i golim već će se postaviti granica i objasniti djetetu da je to nešto što se mora. Isto tako je i s terapijom. Ona je potrebna da bi se dijete bolje moglo kretati ili razvijati.
Da li je Vojta terapija isključivo za djecu s cerebralnom paralizom ili nekim teškim oštećenjima ?
Odgovor je ne, ne nužno. Liječnik specijalist procjenjuje hoće li vaše dijete biti uključeno u Vojta terapiju, ali to ne znači isključivo da će vaše dijete razviti cerebralnu paralizu ili neku drugu tešku bolest, ali znači da je potrebna terapija koju možete vi provoditi više puta dnevno .
Nakon što ste naučili svoj program Vojta terapije koji provodite kod kuće čekaju vas još mnogi izazovi i pitanja. U svemu je ključna dobra komunikacija vas i vašeg terapeuta koji je tu da vam pomogne da se lakše nosite sa svim problemima tijekom terapije. I naravno bake i djedovi, koji vrlo često nemaju srca gledati provođenje terapije jer ne razumiju što se pritom događa, dobrodošli su s vama na terapiju.
